U gradiću Osoru na prevlaci otoka Cresa i Lošinja održane su od 20. srpnja do 24. kolovoza 39. osorske glazbene večeri, ljetne svečanosti stvaralaštva, s posebnim težištem na izvođenju i praizvođenju djela hrvatskih skladatelja, što ih je 1976. utemeljio Daniel Marušić (1931–2009) a danas ga s dužnim osjećajem odgovornosti prema Marušićevoj temeljnoj ideji kao umjetnička ravnateljica vodi muzikologinja Ivana Kocelj. Večeri s 15 koncerata, gotovo 40 solista, ansambala, orkestara i dirigenata, s 21 skladbom hrvatskih autora od kojih 5 novih, nastalih na narudžbu festivala, te više od 2000 posjetitelja plijenile su pozornost vrsnim izborom glazbenika kao i pomno odabranim programima na kojima se sastajala svjetska klasična glazba s hrvatskom glazbenom produkcijom iz različitih razdoblja povijesti glazbe. Daniel Marušić uveo je i hvalevrijednu tradiciju posvećivanja festivala u svakoj sezoni nekom hrvatskom skladatelju, čija se djela onda nalaze brojnije zastupljena na koncertnim rasporedima. Nova ravnateljica tu je tradiciju nastavila i ovogodišnje su Večeri bile posvećene trojici hrvatskih skladatelja-akademika, Stjepanu Šuleku (1914–1986), neoklasičnom bardu hrvatske glazbe, Natku Devčiću (1914–1997), uvjerenom tragaču za novim putovima glazbe te Ivi Mačeku (1914–2002), autoru malena ali vrijedna opusa tradiciji vjerne glazbe. Dakle, 100. obljetnice rođenja uglednih autora i pedagoga, koji su odgojili mnoge generacije glazbenika jednako u skladateljskom (Šulek i Devčić) kao i u interpretativnom smislu (profesor klavira), jer su sva trojica bili dugogodišnji profesori na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, bile su dostojno obilježene i brojna su njihova djela izvedena tijekom osorskog festivala. Svi su koncerti održani u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, akustički vrlo prikladnu prostoru, koji je Marušić obogatio i posebno vrijednim slikama hrvatskih uglednika koje prikazuju postaje Križnoga puta. Osim toga, treba podsjetiti da je utemeljitelj Večeri i vanjske prostore osmislio kao Aleju glazbe pa nalazimo niz skulptura s temom glazbe i u kamenu ovjekovječene skladateljske glave, čineći tako osorske vanjske i unutarnje prostore glazbi potpuno posvećenim mjestima.

Otvaranje 39. Osorskih glazbenih večeri:  Monika Leskovar, Simfonijski orkestar HRT-a i Ivan Repušić

Već prigodom svečanog otvaranja 20. srpnja, koje je prenosila HRT, a kojemu je bio nazočan i hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović i sam ugledan hrvatski skladatelj, a festival otvorio lošinjski gradonačelnik Gary Cappelli, bio je izveden Šulekov Koncert za violončelo i orkestar, djelo nadahnuta melodijskog i harmonijskog tijeka i veoma zahtjevna za solista, koji je vrsna violončelistica Monika Leskovar izvela doista virtuozno uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem pouzdanoga maestra Ivana Repušića. Na tom su koncertu simfoničari zablistali i s odličnom interpretacijom Dvořákove 8. simfonije u G-duru, op. 88, čime je festival započeo u punome sjaju.

Od koncerata u srpanjskom dijelu festivala, uz uspjele nastupe pijanista Aljoše Jurinića i trombonista Ivana Mučića te ansambla Cantus pod ravnanjem Berislava Šipuša, a sa solistima violinistom Marinom Marasom i mezzosopranisticom Martinom Gojčeta Silić, na čijem su programu bili Concerto grosso za puhački kvintet, vibrafon i ansambl Borisa Papandopula i Concertino za violinu i komorni ansambl Natka Devčića, uz djela Luciana Berija i Igora Stravinskog, dobrom se pripremljenošću i skladnim pjevanjem istaknuo Zbor HRT-a pod ravnanjem šefa dirigenta Tončija Bilića, u čijoj je izvedbi antologijska Bašćanska ploča, za mješoviti zbor a cappella, Stjepana Šuleka zazvučala u punini arhaičnoga sloga i podatno naglašene izražajnosti. Zbor je još vrlo disciplinirano i glasovno pouzdano izveo ulomke iz Cjelonoćnog bdjenja, za mješoviti zbor a cappella, op. 37 Sergeja Rahmanjinova.

Pijanistica Katarina Krpan uspjela je zahvaljujući koncentriranosti i dodatnoj energičnosti vrsno izvesti odabrani program s djelima Natka Devčića, Ive Mačeka i Stjepana Šuleka, niz klavirskih minijatura i ciklusa koji dobro dokumentiraju svaki pojedinačni pristup glazbi te u drugom dijelu koncerta skladbe Skrjabina, Ravela i Prokofjeva. Nastup pak zagrebačkoga kvarteta u novom sastavu s prvim violinistom Marinom Marasom i članovima Davorom Philipsom, druga violina, Hrvojem Philipsom, viola i Martinom Jordanom, violončelo, svakako ćemo pamtiti po praizvedbi vrlo opsežna djela pod naslovom Plač Jeruzalema, za marimbu, klavir i gudački kvartet Mladena Tarbuka. Skladatelj je po običaju posegnuo za programnim sadržajem i u četrdesetak minuta zvučno „opisao“ tri monoteističke vjere, judaizam, kršćanstvo i islam, s u njihovo ime vođenim ratovima, dakle vjekovnu borbu Dobra i Zla. Glazba je to velike ekspresije i snažne dramatike, a sudjelovanje Filipa Merčepa na marimbi i pijanistice Srebrenke Poljak, s glazbalima korištenima u njihovu melodijskom, ali i nadasve naglašenom udaraljkaškom smislu, dodalo je izvrsnim gudačima doista maestralnu zvukovnost. U drugom dijelu koncerta izveden Dvořákov 12. gudački kvartet u F-duru, op. 96, Američki prošetao nas je krajolicima prerije s nadasve muzikalnim vođenjem violinista Marina Marasa.

Početkom kolovoza održana su tri vrlo uspjela koncerta i brojna, pretežno inozemna publika, uživala je u izvedbama koje će s ljetovanja zacijelo ponijeti u dobrom sjećanju. Kvartet tuba XL, Viktor Kirčenkov, Wagnerova tuba, Aleksandar Benčić, eufonij i Krunoslav Babić i Jurica Rukljić, tube, osvježio je večer djelima W. A. Mozarta, J. S. Bacha, J. Haydna, J. Stevensa i M. Forbesa, a u vrlo pažljivo i pokretno praizvedenoj skladbi XL Avenue, za trubu i kvartet tuba Gordana Tudora, kao i u koncertima za trubu i kvartet tuba J. W. Hertela i T. Albinonija, moglo se dodatno uživati u virtuoznom muziciranja gosta, proslavljenoga francuskog trubača Erica Aubiera.

Posebni je događaj bio nastup Simfonijskog orkestra Spira mirabilis, koji ima sjedište u Italiji, a okuplja posebno nadarene, pretežno mlade glazbenike iz mnogih država Europe. Na programu je bila Beethovenova 3. simfonija u Es-duru, op. 55, Eroica, izvedena bez dirigenta, lepršavo, poletno, precizno i osobito emocionalno. Pljesku nije bilo kraja, pa se orkestar rasporedio po crkvenoj lađi i napamet odsvirao treći stavak, Scherzo, pokazujući da partiturom vlada u svakom pojedinom detalju i u svakoj pojedinoj dionici. Čaroban orkestar sastavljen od mladih virtuoza priredio je dokazano spektakularnu izvedbu Eroice, i to 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i rođendan Stjepana Šuleka, koji je i sam autor simfonije s podnaslovom Eroica.

Danas zacijelo naš najbolji poznavatelj klavirskog opusa Ive Mačeka, riječki pijanist Goran Filipec je bravurozno izveo Intermezzo, Preludij i toccatu te Sonatinu, a s violinisticom Silvijom Mazzon još i Sonatu za violinu i klavir, uvjerivši nas u visoku razinu i standarde Mačekova skladanja. U drugom dijelu večeri glazbenici su izveli popularniji repertoar s djelima J. S. Bacha, F. Chopina i Pabla de Sarasatea pokazavši zavidne izvođačke sposobnosti.

* * * * *

Blistava završnica

Recital sjajnoga gitarista Petrita Çekua, koji je uz djela J. S. Bacha, D. Aguada i J. Rodriga predstavio i novo djelo Frane Đurovića Nejasno pitanje te podsjetio na jedinu gitarističku skladbu u opusu Stjepana Šuleka, Tri trubadurske, kao i slavljeničko ozračje koncerta Akademskoga zbora I. G. Kovačića i Hrvatskoga baroknog ansambla pod vodstvom Saše Britvića s glasovitom Glorijom Antonija Vivaldija (uz soliste Mariju Kuhar Šoša, Martinu Klarić i Helenu Lucić Šego) i praizvedbom skladbe Die Osorreise BMW 2014 Tomislava Fačinija, na neki su način najavili jednako visoku razinu posljednjih četiriju koncerata Osorskih glazbenih večeri.

Nastup ansambla Dialogos, koji od osnutka u Parizu 1997. vodi muzikologinja i pjevačica te jedna od vodećih svjetskih stručnjakinja za srednjovjekovnu glazbu Katarina Livljanić, u nedjelju, 17. kolovoza, u Osoru je, osam godina nakon praizvedbe u francuskom Ambronayu, predstavio projekt Judita sjajno se uklopivši u festivalsko ozračje osuvremenjivanja i oživljavanja baštine. Sve uloge – pripovjedača, Judite, Holoferna te duše i tijela u dijalogu – kao pjevačica izražene geste i vokalne sugestivnosti – tumači Katarina Livljanić, uz vrsne instrumentaliste – Albrechta Maurera na vieli i lirici te Norberta Rodenkirchena na flautama i dvojnicama.

Iako ih veže isti rodni grad, Rijeka, te visoko međusobno uvažavanje, bas-bariton Giorgio Surian i pijanist Filip Fak prvu su umjetničku suradnju ostvarili 19. kolovoza. Generacijski različiti, no predanošću umjetnosti bliski, Giorgio Surian kao jedan od naših najcjenjenijih vokalnih umjetnika, koji se sa svjetskih opernih pozornica uvijek rado vraća na hrvatske te Filip Fak kao svestrani pijanist u čijem radu istaknuto mjesto zauzimaju suradnje s pjevačima, ostvarili su širok raspon impresija u zahtjevnom i stilski raznolikom programu: od introspektivnih slika u ciklusu Pjesma mrtvog pjesnika Stjepana Šuleka na stihove Dobriše Cesarića preko tom prigodom praizvedene, duhovite Balogijade Alfija Kabilja na stihove Zvonimira Baloga do najpoznatijih belkantističkih primjera bas-baritonskoga repertoara iz pera Gaetana Donizettija, Georgesa Bizeta i Gioacchina Rossinija.

Pretposljednji koncert donio je nastup našega najcjenjenijega komornog orkestra, Zagrebačkih solista, pod vodstvom Sretena Krstića, te gostiju iz Poljske, pijanistice Terese Kaban i flautista Henryka Blazeja. Prvi dio koncerta pripao je atraktivnom Koncertu za klavir, violinu i gudače u d-molu Felixa Mendelssohna. „Slobodi duha i misli“ posveta je drugog od četiri Klasična koncerta Stjepana Šuleka, kojim su se Zagrebački solisti pridružili ovogodišnjem festivalskom odavanju počasti stotoj obljetnici skladateljeva rođenja, a s jednakom predanošću dočarali su i manje poznat, kasnoromantičarski rukopis Antona Weberna, kao i ekspresivni, zreli doseg Franza Schuberta – Quartettsatz.

Zaključak festivala 24. kolovoza donio je nastup Gudačkoga kvarteta Mozarteum uz soliste, hornista Radovana Vlatkovića i baritona Krešimira Stražanca u Lirskoj sceni za bariton, rog i gudački kvartet Natka Devčića na stihove Josipa Pupačića (u čijoj je praizvedbi 1984. sudjelovao Radovan Vlatković) te u komornim ostvarenjima W. A. Mozarta i Prvom gudačkom kvartetu P. I. Čajkovskog. Interpretativni dosezi uglednih solista ponajviše su opravdali visoka očekivanja zaključnoga koncerta podsjetivši još jednom na bogato nasljeđe osorskih festivalskih nastojanja, koja sljedeće godine doživljavaju četrdesetu obljetnicu.

Ana Vidić